.jpg)
Postoje teme, događaji, ljudi, interesovanja, mesta koja smo posetili ili o kojima maštamo, osećanja – pritajena ili osvešćena, i još dosta toga u našim životima, što ima potrebu da dobije svoj pisani trag. To se dešava uglavnom tako što mi sami imamo potrebu da ih preselimo iz naše glave, misli, svakodnevice, na hartiju ( u savremenoj verziji u neki digitalni dokument, a sticajem okolnosti i u ovu rubriku). A pisana reč je ona sa kojom se družim oduvek. Ipak, nisam mislila da će prvo zvanično „online“ pojavljivanje od strane moje malenkosti, u rubrici Kolumne, biti štivo baš ovakvog sadržaja. Uvek sam zamišljala da će to, recimo, biti tekst o, da citiram naslov svog omiljenog romana – „nepodnošljivoj lakoći postojanja“, koja bi verovatno značila onu lakoću postojanja koju sa sobom nose putovanja. Dakle, scenario u glavi spreman – putopis koji samo čeka da bude napisan, uz ispijanje čaše omiljenog crnog vina. Ipak, kako je to govorio veliki Crnjanski – „slučaj komedijant“ se pobrinuo za drugačiji razvoj događaja. I tako, umesto putopisa, dođosmo do sasvim drugačijeg žanra.
A čime je ova kratka horor priča zaslužila da bude napisana, saznajte u redovima koji su pred vama.

Kolumnu piše: Ana Pupovac Ristić