
Kada prođete kroz bilo koje selo u istočnoj ili južnoj Srbiji, pa i kroz predgrađa Beograda, videćete ih. Ogromne, prelepe kuće sa fasadama u jarkim bojama, kovanim ogradama koje sijaju na suncu, lavovima na kapijama i spuštenim roletnama.
To su spomenici našeg rada. I spomenici naše zablude.
Ja sam Milica, imam šezdeset i dve godine i jedna sam od tih žena. Suprug i ja smo otišli u Nemačku, u okolinu Minhena, daleke 1988. godine. Plan je bio klasičan: "Idemo na pet godina, da zaradimo za kuću i traktor, pa se vraćamo."
Tih pet godina se pretvorilo u deset, pa u dvadeset, pa u trideset.