
pinterest
Svi smo doživeli taj specifičan, prepoznatljiv trenutak nakon napornog radnog dana ili obilne večere. Stojimo na vratima kuhinje, gledamo u sudoperu koja je pretrpana tanjirima, šerpama i escajgom, osećamo težinu u grudima i donosimo onu čuvenu, kompromisnu odluku: "Opraću ih ujutru, sada zaista nemam snage." Iako to jedno odlaganje deluje potpuno bezazleno, kada ono preraste u hroničnu svakodnevnu naviku, prestaje da bude pitanje pukog raspolaganja vremenom i postaje duboko psihološko pitanje. Društvo je sklono da ovakvo ponašanje momentalno etiketira kao lenjost, nedostatak radnih navika ili jednostavno lošu organizaciju. Međutim, nauka o ljudskom ponašanju nam nudi potpuno drugačiju, mnogo kompleksniju sliku.