
Naše moderno i individualističko društvo je vrednost lične sreće drastično povećalo u odnosu na prošle vekove ili druge kulture gde su pojedinac i njegova htenja bili mnogo dublje podređeni kolektivnom cilju, nacionalnom interesu i tradicionalnim principima funkcionisanja. Zaista, to jeste progres. Ali, naravno, i u tom smeru se može zastraniti. Ono što se pitamo često u vezama i brakovima jeste da li smo srećni sa nekim i da li je sreća dovoljan razlog da ostanemo ili odemo iz veze u koju smo se uložili. Zašto ljudi opstaju u vezama, iako se osećaju nesrećno u njima? Zašto odlaze u potrazi za većom srećom, iako deluje da su bili srećni? Šta je sreća? Univerzalni kriterijum ili subjektivni osećaj?

Kolumnu piše: Ema Cvetković



















