
Samoća kao stanje duha, način na kojii provodimo vreme - ne sa drugima, već sa svojom malenkošću, uvek se nekako negativno percipira. Da li je to zato što je čovek po svojoj definiciji biće koje ima potrebu za društvom, za prisustvom još nekog? Ili je to zato što je samoća zaista grozna stvar? Jer ona se nekako uvek izjednačava sa osećajem nezadovoljstva, potištenosti, tuge koja nas je obuzela.
Kao i uvek, sve zavisi od ugla posmatranja, a na koji sve način taj ugao može biti pozitivan, i zašto je važno da povremeno budete sami sa svojim mislima, pročitajte detaljnije u nastavku našeg teksta.