
Gotovo svi doživljavamo razne vrste problema sa suprotnim polom. Raskidi, razvodi, preduge samoće i čekanja, razočaranja, izdaje, prevare, otuđenja, isprazne kombinacije, nezadovoljavajući odnosi i polovične varijante su svakodnevna stvar i suva, opšta, svačija realnost. Mnogo je saveta na sve strane. A sami sebe večito tešimo nekim zaključcima i instrukcijama za dalje. Međutim, retko se ljudi usuđuju da pogledaju stvarne i prave korene problema koji leže u davnim dešavanjima, tj. u detinjstvu. Uglavnom, mislimo da smo slobodni i da smo mi ti koji zdravorazumski biramo u životu sta želimo. Uglavnom verujemo da su susreti slučajni i da je sve stvar sreće ili znanja koje stičemo iz iskustva. Ali istina je malo kompleksnija. Jesmo mi slobodni da biramo, ali tek kad priznamo i uvidimo koliko smo zarobljeni definicijama ljubavi koje smo nesvesno napravili u detinjstvu i po kojima sve vreme živimo. Tek kada to osvestimo, možemo biti slobodni i da napravimo redefinicije i da izaberemo put koji zaista želimo, odupirući se svim tim podsvesnim konstruktima.

Kolumnu piše: Ema Cvetković