Ispod meseca
Ispod meseca, uz senke nežno ljubljene,
potok se provlači kroz maglu, kao da uzdiše.
Njegov šapat nosi priče o ljubavi, o promašajima.
Ispod ogromnog, beskrajnog neba.
U tužnoj pesmi pronalazi srodnu dušu,
ogledalo sakurinog prolaznog cveta.
U padu svake latice nalazimo zaslugu
prolazne lepote, radosti, i propasti.
Tok vode, sličan samuraju
dobro poznaje ples života i smrti.
Kreće se graciozno, ispod budnog oka
stoičkih planina, pod magijom prirode.
U ovoj tuzi postoji neka vrsta mira,
ravnoteža koja se nalazi u svakoj oseci i plimi.
Lekcija da sve mora prestati,
I u ovom kraju, novi početak znam.
Sa talasa na vodi, mesec gleda,
Njegova svetlost je most ka svetovima nevidljivim.
U dubini vode nalazimo ogromno prostranstvo.
Od duša koje su otišle, ali su i dalje tu.
Slušaj potok, njegovu tužnu pesmu,
I vidi u njegovim dubinama svet tako širok.
Jer čak i u tuzi pripadamo
ciklusu prirode, pripadamo plimi.
Prolazna lepota našeg smrtnog pramena,
U skladu sa ogromnim, velikim planom prirode.
Autor: Zorana Grujin
NAJPOPULARNIJI Komentari