Kažu da dok ne oprostimo, nećemo imati mir i nećemo biti istinski slobodni. Izjedaće nas gorčina i stalno ćemo se vraćati na mesto zločina iznova kivni. Ostaćemo robovi određenih odnosa, u njihovoj senci, samo sada sa teškim osećanjima gađenja, prezira, podsmeha, osvetoljubivosti, a možda i mržnje. I opet ćemo biti iracionalni. U iluziji predimenzioniranih mana te osobe. I opet opsesivni. Baš kao i dok smo istu tu osobu idealizovali. Jasno nam je da treba da oprostimo. Ali kako?
Kolumnu piše: Ema Cvetković